Naslovna Vijesti Politika Omjer moći NATO-a i Rusije: Zašto je Alijansa jedina sigurnosna opcija za BiH
Omjer moći NATO-a i Rusije: Zašto je Alijansa jedina sigurnosna opcija za BiH
0

Omjer moći NATO-a i Rusije: Zašto je Alijansa jedina sigurnosna opcija za BiH

0

Eksponenti politike Kremlja posljednjih nekoliko mjeseci u BiH pokušavaju nametnuti priču da predsjednik SAD-a Donald Trump želi rasturiti NATO i pri tome ostaju nijemi na činjenicu da Trumpova administracija zdušno podržava NATO integraciju BiH? Zašto podržavati širenje saveza koji ti ne odgovara?

Težnja američke vlade da ojača vojni budžet NATO-a objašnjava i njenu snažnu inicijativu za daljnjim širenjem NATO-a na Balkanu, koja se u kontekstu BiH očitovala iznenadnim pozivom za aktiviranje MAP-a u decembru te direktnim pismom Trumpovog ministra vanjskih poslova Mikea Pompea, kao i nizom posjeta zvaničnika State Departmenta i Pentagona Sarajevu.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg kazao je jučer da NATO finansijski jača, a da je za to zaslužan i Donald Trump koji je insistirao da članice izdvajaju više novca.

NATO i Rusija između hladnog rata i strateškog partnerstva

Poslije sastanka Sjevernoatlantskog vijeća u aprilu prošle godine Jens Stoltenberg je kazao da NATO sarađuje s Rusijom kako bi unaprijedio odnose, s obzirom na to da se dvije strane nalaze u stanju u kakvom nisu bile nikad ranije.

“Nismo u hladnom ratu, ali nismo ni u strateškom partnerstvu koje smo nastojali izgraditi nakon Hladnog rata, tako da je ovo nešto novo”, kazao je.

Uistinu, nezahvalno je koristiti termin “hladni rat” da bi se opisao trenutni odnos između NATO-a i Rusije. Ne zbog toga što se izgubio antagonistički odnos, već zato što se izgubio balans vojne moći dva saveza, koji je koliko-toliko postojao za vrijeme SSSR-a.

Činjenice o NATO snazi i snazi Rusije

Tokom Hladnog rata granica između dvije “sfere interesa” bila je u Berlinu. Sada je ta granica pomjerena nekih 2.000 milja istočno, sve do Istočne Ukrajine. Istina, aneksija Krima i intervencija u Siriji je bila velika stvar za Rusiju, ali nakon pada Berlinskog zida NATO je dobio ukupno 13 novih članica, među kojima je i niz bivših sovjetskih republika.

Možda se “liberalni poredak”, kakav je egzistirao tokom 90-ih i ranih 2000-ih gasi, ali njegovo naslijeđe, poput navedenog transfera 13 zemalja, još uvijek ima esencijalni značaj. Ako je u vrijeme Hladnog rata i bilo nekog balansa, sada se ne može govoriti o njemu. NATO savez, nakon 13 proširenja, sada obuhvata skoro milijardu ljudi, dok je Rusija sa 144 miliona stanovnika dvostruko manja od SSSR-a (286 miliona).

GDP članica NATO-a je 18 puta veći od ruskog. Vojni budžet NATO-a iznosi više od 900 milijardi dolara, a ruski tek oko 60 milijardi. Dvadeset puta manja ruska ekonomija i 12 puta manja vojska ne može biti jednak konkurent Alijansi.

Stoltenbergov ljubazni odnos prema Moskvi, u kojem je “dijalog” ključna riječ, temelji se na navedenom disbalansu koji ide u korist NATO-a.

“Nastavit ćemo težiti boljim odnosima s Rusijom, jer je ona naš susjed”, kazao je Stoltenberg na spomenutoj konferenciji.

Teško je zamisliti nekog ruskog zvaničnika da na se na sličan način ophodi prema NATO-u. Ruski establišment ima uglavnom “agresivan” stav. Razumljivo, jer lakše je biti ljubazan kada imate 16 nosača aviona kao NATO, nego jedan kao Rusija.

Transparentnost vojnih vježbi

Jedan od temelja euroatlantskog sigurnosnog sistema je tzv. “Bečki dokument” koji ima za cilj povećanje transparentnosti i predvidljivosti vojnih razmještaja i manevara, u svrhu povećanja povjerenja i izbjegavanja konflikata. Obaveza članica OSCE-a, po Bečkom dokumentu, jeste da dopuste nadgledanje svih vojnih vježbi koje uključuju više od 13 hiljada trupa.

NATO saveznici su ustvrdili da je Rusija prekršila obavezu transparentnosti tokom zajedničke rusko-bjeloruske vježbe ZAPAD 2017, kada je prijavljeno 12.700 trupa, iako se sumnjalo da je učestvovalo mnogo više ruskih vojnika. No, iako je Rusija prekršila sporazum, NATO ga je nastavio poštovati te je tokom 2017. nastavio pozivati ruske snage, kojima je dopušten monitoring 16 vojnih vježbi Alijanse.

U uslovima disbalansa cilj NATO-a kao snažnije strane i jeste da pokaže svoju snagu, dok je cilj Kremlja da prikrije svoje slabosti.

U septembru prošle godine Rusija je promijenila stav, prekinula je igru skrivanja. Ministar odbrane Sergej Šojgu pohvalio se visokom transparentnošću vježbe Vostok 2018, u kojoj je, kako je kazao, učestvovalo blizu 300.000 trupa, dvostruko više nego u najvećoj sovjetskoj vojnoj vježbi iz 1981. Je li to značilo kraj disbalansa u odnosu na NATO?

Pojedini analitičari su osporavali brojku od 300.000 trupa kao fiktivnu. Kasnije će i sam Šojgu pojasniti da je 300.000 učestvovalo u cijelom procesu, od jula do septembra, a ne u aktivnoj fazi vježbe (šest dana).

Partnerstvo Rusije i Kine

Međutim, možda i veću težinu od “300.000 ruskih vojnika” i “pravo na transparentnost” daje učešće 3.000 kineskih vojnika u vježbi Vostok 2018. Kako je rečeno, Rusija se ne može porediti s NATO-om, ali šta ako su Rusija i Kina ujedinjene? Zvanična politika Pekinga isključuje sklapanje bilo kakvih vojnih saveza, međutim kineski mediji su u septembru izvijestili da je Vostok izveden s ciljem “konsolidovanja i razvijanja kinesko-ruskog sveobuhvatnog strateškog partnerstva”.

Čak i kao jedno Kina i Rusija bi i dalje imale upola manji vojni budžet od samih Sjedinjenih Američkih Država i triput manji od NATO saveza. Ali kakvi će odnosi biti kroz desetak godina, s obzirom na kineski ekonomski (i vojni) rast koji je odavno postao najvažnija činjenica američke vanjske politike.

NATO kao budućnost i opredjeljenje BiH

Razvoj događaja posljednjih mjeseci ukazuje na to da Trump izlaže pritisku evropske partnere, ne da bi rasturio NATO, već da bi ojačao taj savez. On upućuje Evropljanima prijetnje da će napustiti NATO ako ne povećaju izdvajanja za vojsku, ne da bi napustio savez, već da bi povećao vojni budžet Alijanse, što je između ostalog potvrdio i Stoltenberg.

Navedenu taktiku je, kao “insider”, potvrdio i donedavni američki državni sekretar Rex Tillerson koji se nije razišao s Trumpom u prijateljskom tonu, jer se, kako kaže, nije slagao s metodama, ali ni najmanje ne dovodi u pitanje njegovu posvećenost NATO-u. Transpacifička napetost zahtijeva povećanje snage transatlantskog sistema.

Od velike je važnosti da progresivne snage ostvare političko jedinstvo i prihvate pruženu američku ruku, s obzirom na već ustanovljene državne interese BiH. Pridruživanje NATO-u znači sigurniju budućnost, dok bi ostajanje na vjetrometini neizvjesnih zbivanja predstavljalo opasnost.

(Klix)
Teme:

OSTAVITE KOMENTAR

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *