Naslovna Preporuka Analiza: Referendum u Turskoj i nova predsjednička republika
Analiza: Referendum u Turskoj i nova predsjednička republika
0

Analiza: Referendum u Turskoj i nova predsjednička republika

0

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu pred skorašnjim referendumom u Republici Turskoj, koji će se održati 16. aprila 2017.godine.

Iz opsežne analize “Referendum u Republici  Turskoj 2017: Nova turska predsjednička republika” objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Krajem januara 2017.godine je Velika narodna skupština Republike Turske u drugom čitanju donijela  nacrt ustavnih promjena. Turski birači će odlučivati  na referendumu o 18 spornih amandmana u turskom ustavu. Referendum je obavezan, jer predlagatelj Stranka pravde i razvoja (AKP) nije osigurala dvije trećine glasova članova parlamenta.

Turska izborna komisija je odredila 16. april 2017.godine za dan održavanja referenduma.

Sedmi referendum po redu je historijski za budućnost Turske, koja će poslije referenduma imati samo dva puta odnosno mogućnosti.

Jedna mogućnost je, da će Republika Turska postati snažna i stabilna država, u kojoj je predsjednik republike istovremeno i predsjednik vlade, slično kao u SAD. Druga mogućnost je, da će to biti početak procesa slabljenja države i mogućnosti, da turska vojska već četvrti put izvrši državni prevrat i Tursku povede iz demokratski i ekonomski uspješne države u vojnu diktaturu i ekonomsku propast, i to u vrlo osjetljivom vremenu, kada je izborno tijelo snažno polarizirano na one koji podržavaju referendum (konzervativci, nacionalisti) i protivnike (sekularisti, ljevičari, manjine i sama turska vojska, koja sa nepovjerenjem gleda na svaki pokušaj uplitanja u temelje Atatürkovog naslijeđa). Na vanjskoj političkoj sceni Turska ima najslabije odnose u svom neposrednom susjedstvu (Irak, Iran, Sirija, Armenija i Grčka), u regiji (Rusija) i sa EU.

Odnosi Turske sa Rusijom se usprkos pokušajima predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, da sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom izgladi nesporazume u poglede Sirije, nisu se posebno poboljšali.  Odnosi sa SAD dolaskom predsjednika Donalda Trumpa nisu ništa bolji nego u vrijeme Obamine  administracije.

U toj kompleksnoj situaciji na međunarodnoj sceni Turska želi sa referendumom urediti unutrašnje odnose u državi. U poređenju sa svojim susjedima Turska ima veliku vojnu, ekonomsku i političku moć, zbog čega je važan element u regionalnoj  ravnoteži snaga.

Evropa ograničila turski uticaj na Balkan, Kavkaz i srednju Aziju

Poslije raspada Sovjetskog saveza i na kraju hladnog rata, Evropa je ograničila turski prodor prema Balkanu, posebno u Bugarskoj, tako da je Turska izgubila patronat nad Turcima koji žive u toj državi. Isto je učinila Rusija ograničavanjem uticaja Turske na Kavkazu i u srednjoj Aziji, gdje živi moćna turska i muslimanska manjina. Tako je zatvaranjem svojih sjevernih i zapadnih granica Turska pronašla mogućnost za prodor prema jugu i tzv. arapskim proljećem željela oživjeti historijske veze sa tom regijom.

Pokušala je sa Tunisom, Egiptom, Libijom i Sirijom. Poseban naglasak je bio na južnoj susjedi Siriji zbog blizine i tamo živućih Turkmena. Turska je za trenutak bila u središtu međunarodne i regionalne pozornosti sa mogućnošću, da ima vodeću ulogu u cijeloj regiji. Sa kolapsom arapskog proljeća i promjenama odnosa snaga u Siriji zbog neposredne ruske intervencije, na kraju je postala Turska veliki gubitnik zahvaljujući neiskrenom odnosu Zapada i NATO-a. Američko-ruski dogovor u vezi Sirije je, usprkos snažnom protivljenju Turske doveo do odluke za saradnjom sa sirijsko-kurdskom strankom  YPG, koja je produžena ruka separatističke PKK (koja vodi borbu protiv Turske već od  1984.godine).

Referendum usprkos protivljenju CHP

U unutarnje političnom smislu je važan naglasak, da će referendum biti održan usprkos velikom protivljenju najveće opozicijske republikanske stranke CHP, koja smatra, da prijedlog promjene ustava daje velike ovlasti predsjedniku. I to bi prema njihovom mišljenju (CHP) bilo posljedično uspostavljanje diktature.

Prema istraživanjima javnog mnijenja referendum će podržati oko 60% birača. Na referendumu pravo sudjelovanja ima 55.336.960 birača unutar Turske na 164.000 biračka mjesta i 2.092.389 živućih Turaka u inostranstvu na 119 diplomatskih predstavništava i na 32 granična prijelaza.

Ideja referenduma nije nova u posljednje dvije decenije, niti je Erdoğan prvi predsjednik, koji je zagovarao ustavne promjene. Na početku 90-ih godina je to pokušao predsjednik Turgut Özal. Zvanično je ta ideja postala cilj turske vlade sve od vrha EU u Helsinkiju, kada je Turska formalno kandidirala za članstvo u EU. Ustavne reforme u vezi ograničavanja uloge vojske i reforme sudstva su počele u vrijeme koalicijske vlade Bülenta Ecevita u periodu 1999-2002.

Nova turska predsjednička republika

Međunarodni institut IFIMES smatra, da će rezultat referenduma predstavljati prekretnicu u savremenoj turskoj državi i utvrditi put u novu tursku predsjedničku republiku. Predsjednička turska republika će dodatno promijeniti odnose snaga na turskoj unutarnjopolitičkoj, regionalnoj i međunarodnoj  sceni.

(ifimes.org)

 

OSTAVITE KOMENTAR

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *